Prvi cilj je ostvaren
Cilj je ostvaren! Nošena odgromnom podrškom sa tribina prepune male sale Spensa, Vojvodina NS seme je osvojila 13. Kup Srbije i ujedno izjednačila broj osvojenih trofeja u nacionalnom Kupu i Prvenstvu.
Nezaboravna atmosfera, sjajna organizacija i domaćinstvo, još jednom su potvrdili da je Novi Sad grad odbojke. U dva dana za turnir se tražila karta više, mnogo njih ostalo je ispred vrata male sale, a atmosfera u njoj podsećala je na najbolje dane Vojvodine.
Sa sportske strane Vojvodina je pokazala da je veliki tim, koji je sposoban da prevaziđe sve teškoće, da neke greške nadomesti motivom, borbenošću i da se podigne i pobedi kad je najvažnije. Crveno-beli su za rivale imali sjajne ekipe, koje su umele da namuče, da zaprete, da budu potpuno ravnopravne, u nekim momentima i uspešnije. Sve to turnir je učinilo još zanimljivijim, kvalitetnijim, a i konačni uspeh bio je daleko slađi.
Teško je tražiti junaka ovog turnira, čini se da u tom smislu niko nije ni odskočio, a bilo bi i nepravedno proglasiti ga, jer su Novosađani zaista odigrali kao porodica, ekipa, u kojoj je svako odradio svoj deo posla. Ako pođemo od onih koji su ulazili u igru na kratko, jasno je da je Vojvodina dobila ne samo pehar nego i mladog Mihajla Stankovića, koji je u finalnoj utakmici zamenio u jednom momentu Veselinovića, odigrao hrabro, sigurno, ali i dao dovoljno prostora Veselinoviću da odmori i vrati se u igru spreman da nastavi borbu za trofej. Upravo je Veselinović uprkos oscilacijama i greškama bio siguran onda kada je to bilo najvažnije. I protiv Partizana i protiv Mladog radnika u finišima presudnih setova imao je mirnu ruku i na servisu i u napadu. Ivović je imao padove, ali se isto tako vraćao, imao je sjajne serije servisa u finalu, a kasnije je i u napadu potpuno proradio. Mrdak je takođe dobro servirao i najteže lopte slao u teren, čime je nadomestio i pokrio neke greške. Pouzdan na flot servisu, siguran i miran bio je Mirosavljević, a najstariji, Gerić, odigrao je kapitenski baš kada je trebalo, pružao podršku saigračima i nekim potezima pokazao koliko je važno iskustvo u ovakvim mečevima. Dizač Čubrilo i sam je priznao da je često slao frljoke drugarima, ali se nekim drugim elementima i kuvanjima „iskupio“. Jedan onih koji je najviše sa terena komunicirao s publikom i tražio podršku je Milorad Kapur, a ista ta publika ga je dobro upamtila po borbenosti, požrtvovanosti u polju, odbranama, upijačima i letovima za loptom. U šali se govorilo kako je Mićko „brisao gerflor, te spremačicama nije ostavio mnogo posla“. Ne treba zaboraviti ni sve ostale igrače sa klupe, osim pomenutog Stankovića, takođe i Stefanovića, Martinovića, Vrbana, Nemanju Čubrila, ali i povređenog Katića, pa one koji tek treba da pomognu, Luburića, Kolarića, Strugara... Naravno, tu je i stručni štab, koji je odlično odradio svoj deo posla, dobro pripremio igrače, a tu su i svi klupski pregaoci, koji su se potrudili da organizaciono sve bude na najvišem nivou.
A šta neki od njih kažu o turniru...
Milorad Kapur: Meč sa Partizanom nas je izmorio i fizički i psihološki, to je jedan od uzroka što smo tako loše počeli finalnu utakmicu. Međutim, brzo smo se vratili, došli do svoje igre, smirili prijem, bolje servirali, ma sve smo bolje radili. Istina je da smo bili blagi favoriti u javnosti pred turnir, ali smo mi znali da nije tako i da nas čeka težak zadatak, da tu svako može da osvoji trofej. Bilo je zaista neizvesno, jer su sve ekipe učesnice bili odlični rivali. Svi su pokazali da su zasluženo na finalnom turniru. Hvala navijačima što su došli u ovolikom broju, jer bi bez njihove podrške sigurno bilo mnogo teže. Osvajanje pehara nam mnogo znači ne samo zbog uspeha nego i zbog toga što ćemo mnogo rasterećenije da igramo plej-of. Jedan cilj je već ispunjen, samo da se sada oporavimo i da nastavimo još jače, slobodnije i samopouzdanije. Da probamo da vratimo titulu u Novi Sad posle pet godina.
Aleksandar Veselinović: Jako je važno što smo mogli da se vratimo posle prvog seta, ali i posle onakve utakmice sa Partizanom. To je potvrda da smo dobra ekipa i da imamo veliki potencijal, verujem dovoljan da se vratimo na uspešne staze i da sada krenemo i u borbu za drugi trofej.
Andrija Gerić: U finalu smo igrali bolje nego u polufinalu, imali smo i padove, ali smo uspeli da se vraćamo. Izuzetno mi je drago što smo uzeli Kup, jedan trofej smo vratili, a nadam se da možemo i drugi. Imamo velike rezerve, ali imamo vremena da radimo i da budemo još bolji. Hvala publici koja je punila salu ova dva dana, podržala nas i napravila sjajnu atmosferu. Hvala onima koji su verovali u nas.
Marko Ivović: Mislim da smo nervozno ušli u finale, što je možda i normalno, jer nije mala stvar igrati finale Kupa. Za ostvarivanje ciljeva se spremamo tokom čitave sezone i sada smo silno želeli da ostvarimo prvi cilj. Kažem još jednom, ružno smo započeli, ali smo se vratili na pravi kolosek, pokazali kakva smo ekipa, spremna za najviše domete. Slede novi treninzi i borba u plej-ofu za još jedan trofej. Ovaj Kup nam mnogo nam znači, biće nam vetar u leđa i iskreno se nadam da ćemo se još više truditi i da ćemo hladnije glave, mirnijih umova i sa još više motiva igrati završnicu Prvenstva. Moram da kažem da nemamo često priliku da igramo pred ovakvom publikom, prava je privilegija biti na terenu u ovakvoj atmosferi.
Vasa Mijić: Publika i organizovani navijači su nas vraćali u igru, posebno kad je bilo neizvesno. Momci su igrali pod malim pritiskom, a podrška im je mnogo pomogla. Hvala svima koji su bili u Sali i napravili ovako sjajnu atmosferu. Novi Sad je u dva dana bio dobar domaćin i organizator, gledali smo lepu sportsku priredbu, prepune tribine...Ovo treba da da samopouzdanje igračima, a nama klupskim pregaocima krila da radimo dalje, jer svi znamo koliko je teško raditi u sportu.
Nikola Marić: Ova su bila dva dana kvalitetne odbojke, meč s Partizanom spada u red boljih utakmica odigranih u Kupu. Tokom celog turnira bilo je lepih poteza, dobrih odbrana, napada, blokova, preokreta, servisa... Ono što mene čini zadovoljnim jeste to što je naša ekipa pokazala da može i voljom da osvoji trofej, a ne samo tečnom i kvalitetnom igrom. To je dobro, jer trofeji se osvajaju na razne načine. Loše smo ušli u finale, izgubili ritam, te jurili rezultat, ali smo pošle došli na svoje. Sportski gledano sve ovo je sjajno, ali uspeh i za klub ima nemerljivu težinu. Čestitke generalnom direktoru Mijiću, kojeg sam podržao kada je hrabro odlučio da konkuriše za organizaciju finalnog turnira. Vreme će pokazati koliko je to važno.