Što reče naš trener Milinković ,,samo Bog zna", a naše je da igramo do kraja, bez stajanja i razmišljanja da je već dosta ovo - što smo do sada uradili.
Ne, to je dosta samo za par nedelja koliko se događaji pamte, a da bi bilo zapisano moraju se osvajati trofeji (jer u suprotnom, već dogodine, malo ko će se sećati i spominjati seriju rezultata Vojvodine, imena...Da bi ona bila ovenčana slavom, i nezaboravom, mora iza ili ispred njih stajati Trofej).
Zato nema samozadovoljstva postignutim, veće se tera do kraja - tj do Trofeja.
Što reče Voja, sinoć sam bio bezbrižan, pri svakom napadu partizana, jer sam znao da nam ne mogu dati gol, samo, možda, nekim nesrećnim slučajem.
Ja sam od onih koji misle da smo taktički ovu utakmicu odigrali baš onako kako treba.Tih prvih 10 minuta je bilo prelomno za čitav meč.Pokazali smo ,,zube" i stavili do znanja protivniku da smo došli po pobedu i da ćemo ih kazniti za svaki propust.Kasnije smo mogli malo da spustimo tempo i da igramo čekajući na njihovu grešku, koja je neminovno morala doći (barem jedanput u toku meča, a bilo ih je naravno više, i šteta što još jednu nismo iskoristili).
Međutim, ovako je super.Pobedili smo dosta lako, ne otkrivajući sve adute za Finale Kupa.S druge strane, nismo ih razbili, pa da im nateramo obavezu ,,ginjenja" 11og maja za spasavanje časti.Najbolje je kad nas se samo plaše, a to smo sinoć ostvarili.
Ja se nadam da Merebašvili mora već jednom da proradi i da će to trajati do samog kraja Prvenstva.On je taj jedini igrač iz startne postave koji je ostao ,,dužan" spram svog potencijala.Ako ga krene (a mora) biće to neviđeni šou na terenu. Eto, neka se to desi u Finalu, pa do zadnjeg kola (kao Šele 89e, protiv Slobode za Titulu).
PS
Inače, Vorkapa sinoć na SOSu jedini realan u viđenju događaja iz ovog kola.Svaka čast

(ne znam samo sa čime je onaj lik, što u svakoj emisiji sedi sa Petrovićem, ,,kupio" našeg Voju

).
I još nešto: mislim da će partizani pobediti zvezdu (iako bi nama najviše odgovaralo nerešeno; ali nema veze, mi svakako guramo svoju priču i ne interesuju nas drugi).