
Postoji nešta u životu što se zove poštenje prema samom sebi. Ja verujem da to treba da bude na prvom mestu, šta god da radim i bez obzira na rezultat istog hoću da kad pogledam u ogledalo pre odlaska u krevet da sam miran. Znaš da si dao svoj maksimum i nema kajanja, žaljenja, pravdanja bilo kome, ideš dalje i trudiš se da ispraviš greške.
To što je danas gledalo "fudbal" 500,1000, 10 000 hiljada navijača ne znači ništa ako u timu imaš igrače koje u datom trenutku zaboli ona stvar prema poslu koji obavljaju i dresu kluba koji nose. Porazi se dešavaju, loš dan kao što reče Minja, idemo dalje, ali postoji nekoliko sistemskih problema ove sezone koji nas sprečavaju da zaigramo kako možemo.
Problem br. 1 Marko Poletanović, nema igre u defanzivi pa se zbog njega i Radoja gubi dok u napadu nema muda da bilo šta kreira i odigra na sopstvenu inicijativu osim alibi poteza.
Problem br. 2 Nepostojeće levo krilo, toliko lutamo da sad iznuđeno počinjemo u startnih 11 sa Kaluđerovićem i Škuletom. To je ipak previše za ovu ekipu, dovoljan je jedan Škuletić za koga ekipa mora raditi, Kaluđerović je promašaj sezone. I zaboli me što će neko reći pa dao je gol, jeste taj će dati tih 10 golova po sezoni sa metar-dva udaljenosti ali će svoju ekipu unazaditi 2 mesta na tabeli svojim napadačkim potencijalom.
Problem br. 3 Leković, problem u najavi. Nakon dvomeča sa Bursom ne prestaje da me razočarava sa svojom igrom, moram da priznam da sam ga žestoko precenio. Nije ni čudo što ga menadžerski mag Stojić nije mogao uvaliti nekome do 25 godine.
Sledeći je lažni stogodišnjak, ako ih deklasiramo brzo ćemo zaboraviti ovaj poraz, u suprotnom ode još jedna sezona u zaborav.