FKV – BORAC 0:0 (0:0; 0:0; 0:0) 
, dobro je da nije bilo i produžetaka bez golova...
Kao da su hokej igrali, ali 3x30 minuta. Dosta gledalaca, među njima (nama) behu i Džomba (znača: Trajković je naš) i novi napadač italijanskog Krotonea – Aleksić, uz napomenu da nemam pojma koji je sastav Borca nastupio (u čijim je redovima odskočio igrač sa brojem 20), a da smo mi igrali sva tri puta sa različitom postavom (Borac nije), a sve to nekako ukratko beše ovako:
PRVI DEO:
Brkić (kapiten) – Vulićević, Trajković, Milović, Pavlović – Ađuru, Tumbasević, Medojević – Ilić, Oumaru, Jao.
Odlične četiri prilike propustismo, od toga tri Ilić (2 puta mu Oumaru poslao sjajnu loptu), koji je sva tri puta bio u situaciji “1 na 1“, ali je dva puta prebacio gol, a jednom mu je šut odbranjen. Četvrta šansa je delo odličnog Tumbasevića, čiji je šut sa 25 metara fijuknuo pored roglja.
Sve se svelo na njih dvojicu (Ilić i Oumaru), Jao se malo toga “pita“ u napadu (za razliku od Mrđe u bliskoj prošlosti), s tim što je kad igramo po desnoj strani, pomoć Vulićevića od presudnog značaja. Loše izvodismo prekide i centaršuteve (u tome prednjačio Pavlović), sijaset kartona sa obe strane...Jasno je da Ađuru+Tumbasević+ Medojević NE MOGU igrati u istoj postav(c)i. Meda je igrao iza napadača i to NE ZNA (ili ne može), slabo se snašao, stalno ide u nazad...tj to mu nije “u prirodi“.
Trajković+Milović su “zauzeli“ pozicije (generalno sam ubeđen da je ovo postava, osim ako (kad) Brkić ode, koja će i igrati, uz možda jednu izmenu, upravo tu gde malopre pomenuh, kod ove trojke), a gostima je dopuštena jedna odlična prilika, kada je igrač Borca sa levog roglja 16-erca pogodio prečku (Brkić je načinio paradu, ali je već bio savladan, kada se aluminijum isprečio).
DRUGI DEO:
Kesić (kapiten) – Smiljanić, Karan, Mojsov, Nestorović – Mitošević, Merebašvili, Đurovski – Bilbija, Katai, Mudrinski.
Promenjena postava, ali ne i postavka (baš kao što neće biti ni u trećem delu, tj igramo sa oba krila i jednim isturenim napadačem, baš kao i prethodne sezone). Jedno je ovde bilo jasno kao dan – ako ima igrača koji odavde kuca na vrata postave koja je igrala prvi deo, to je ALEKSANDAR KATAI. Bez premca ubedljivo naš najbolji igrač u ovom periodu. Pored njegove šanse (golman odbranio), vredi zabeležiti i pokušaj Merebašvilija iz šuta sa oko 20-tak metera (pored gola) i najbolju priliku za Borac, koju je kapiten Kesić, fantastično odbranio (“izvukao“ loptu ispod prečke).
Ako Meda+Tumba+Ađuru ne mogu i ne trebaju da budu istdobno na terenu, šta tek reći za “nezainteresovanog“ Maria i “zaista ne dam nikome loptu“ Merebe...Kako do njih praviti “pakere“ (a ta pozicija nam je “šuplja“ i treba je popuniti, kako bi dobili nekoga ko bi povezao zadnju vezu sa napadom, kao i Ilića i Oumarua (ili Kataia) na kontra stranama), kada (i ako) oni budu igrali ovako? Probati sa Mitoševićem

(ako Argentinci ne zadovolje)...Bilbija je, npr, više uradio u fazi odbrane, a rekoh da Mario i Mereba podbaciše, pa nije teško zaključiti da je Mudrinski bio dosta odsečen.
TREĆI DEO:
Drinić – Smiljanić (kapiten), Zogović, M.Novaković, Nestorović – Mitošević, S.Novaković, Stevanović – Drovandi, Kaseiro, Dijas.
Najlošiji deo utakmice, u kojem gosti nisu ni jednom zapretili, a mi jesmo i to preko Stevanovića (među boljima u našim redovima u ovom periodu, pored njega dobra predstava i jednog Argentinca), kome je golman odbranio “1 na 1“ i preko Argentinaca (sva trojica učestvovala u akciji, šut tik pored gola). Jasno je da dvojica od njih (to napisah i ranije) odskaču, a kakva će im biti dalja sudbina...Zato o njima i neću dalje zboriti, ali MORAMO (mislim na ljude u Klubu) dobrano odmeriti.
Nadam se (kao i već nekoliko godina) da će Smiljanić, a poneo je i traku, “isplivati“ i pokazati šta zna. Čini mi se da će i Sloba Novaković, imati (opet) tešku godinu pred sobom, prepunu dokazivanja.