https://www.index.hr/mobile/sport/clana ... ort_prva_m
Ko ima strpljenja da čita evo jedan zanimljiv prikaz prilika u hrvatskom klupskom fudbalu, pri čemu se mogu povući i neke paralele s nama ovde.
Posebno ovaj deo, gde ako ime Hajduk zamenimo s FKV možemo pronaći brojne sličnosti:
"Najveći je problem što nema konstantnosti sportskog sektora. Hajdukov problem nije nastao samo ove sezone, to su problemi koji se protežu deset i više godina. Godinama se rotiraju predsjednici, sportski direktori i treneri. Fali im kontinuitet. Hajduk nema smjer koji si je odredio i po kojem radi, nego se stalno nešto mijenja jer nema strpljenja.
Ako se stalno traže instant rješenja, to samo pokazuje da postoje veliko neznanje i nesigurnost. Kad si siguran u to što radiš i vjeruješ u svoje metode, onda te neće ništa skrenuti s tog puta. Ja to u Hajduku ne vidim.
Ali, ponavljam, ne može se problem svesti na ljude koji sada rade u klubu, oni su tek počeli. U Hajduku postoje ljudi koji nisu medijski eksponirani, a godinama su u klubu i oko kluba, krivo razmišljaju i usmjeravaju svojim glasom politiku kluba. Ljudi koje se izabere na funkcije su samo epizodisti koji dođu u klub, potroše se i odbace, pa svi ispadaju nesposobni.
Jedan Ivan Leko, koji je dokazano odličan trener, u Hajduku je ispao da nema pojma. Puno je takvih primjera, i Igor Tudor je tako prošao. Da je došao Ivan Jurić, vjerojatno bi i on tako završio. Tržište nikad ne laže, ono dugoročno uvijek govori istinu. Leko je cijenjen trener, Tudor je radio u velikim klubovima, i ne bi oni dobivali prilike da nemaju kvalitetu.
Ljude koji su izabrani treba pustiti da rade i dati im vrijeme. To nije floskula iako se stalno koristi. To je realnost nogometa. Nije ni Dinamo izgradio europski relevantnu momčad u tri godine.
Samo se sjetite što se sve događalo u Europi i kakve su poraze doživljavali, a gdje su sad. Taj proces može biti brži uz malo sreće, a može biti i sporiji. U Hajduku stalno pokušavaju, a takva je percepcija u javnosti oko kluba da se to može sve složiti u par godina.
To se ne može, tj. može se ako imaš budžet Manchester Cityja ili PSG-a. Naravno, to navodim samo kao primjer, jer za naše pojmove je nerealno da se formira budžet koji bi bio dovoljno velik da preskočiš par stepenica normalnog razvoja priče.
Pa čak ni oni koji u europskim okvirima imaju ogroman novac ne mogu odmah napraviti što su zacrtali. Koliko je samo vremena trebalo Cityju da osvoji Ligu prvaka koju su silno htjeli, a PSG je još čeka."
Slažem se s ovakvim pogledom na stvari, što prevedeno na naš primer znači da definitivno nema sreće ako ćemo svakih 6 meseci menjati trenere. Dobar nam je primer i TSC s Lazetićem i posle njega.