Pričao sam sa prodavačicom u Murke šopu nedavno, žena je zgrožena odnosom kluba prema njima kao nezvaničnim distributerima. Pre finala kupa, Murke je hteo i neku veću porudžinu da napravi, kažu da bi se prodala čak i cifra od oko 1000 dresova i barem sito toliko majica, koliko je bilo svakodnevno interesovanje, ali im jednostavno niko nije izašao u susret, svi su se naobećavali, a posle se ni na telefon niko nije javljao...
Na svoju ruku, u Murke šopu, ne mogu ništa da prodaju, jer je, naravno, grb kluba zaštićena svojina, te ne smeju sami da proizvode išta, a klub im ne može izaći u susret ni na kakav zdravorazumski način (kaže, npr, da ime je ponuđena količina od 3000 dresova koje bi trebli da otkupe, pa da distribuiraju, a da je to sasvim neispaltivo za njih...).
Ponekad imaju neke kvalitetne stvari, ali sve od kluba dobijaju u malim količinama, te im je, kaže, i zarada nikakva (iako dresovi od prošlih sezona koštaju 3500 din, a na Jominom sajtu im je cena 15evra:
http://www.joma-sport.com/page_view.php ... ductID=326 ).
Što je najbolje, interesovanja zaista ima, ljudi se intersuju, kupuju, snalaze na svakakve načine... Žena kaže da npr. u vreme Exita ogroman broj stranaca dođe i interesuje se za Vošine suvenire, pa kad njih nema, odu iz prodavnice sa nekim beogradskim suvenirom...
Usput, kaže i da im je najbolja zarada, anravno, na Partizanovim i Zvezdinim suvenirima... Šta stigne, proda se, a i jedni, i drugi, profesionalno rade distribuciju i trebovanja ekspresno ekspedituju...
Elem, da se vratim temi:
Vošinih suvenira ima na novosadskim pijacama
Postoje neki smehotresno nekvalitetni falš dresovi i diletantski dizajnirane majice na Futoškoj, uz dve vrste šalova: ovaj što je
milans pominjao, krv crvene boje (koji uopšte nije ni ružan, sa jedne strane ćirilicom piše Fudbalski klub Vojvodina, sa druge Jedna jedina, uz pokušaj grba u sredini- meni npr. visi takav na zidu iznad radnog stola, i izgleda pristojno kao dekoracija

) i jedan koji podseća na devedesete i na falš šalove stranih klubova koje smo kao klinci furali: blaže crven, na krajevima je grb, solidno uspeo, i piše Vojvodina žutim slovima, ćirilicom. Oba šala su se prodavala zimus za po 500 din (tj, ja sam uzeo veću količini i jednog, i drugog, pa sam po toj ceni dobio, nakon što je prodavačica proverila popust sa gazdom

).
Na Ribljoj, pre par godina, na jednom štandu prodavana je celokupna Joma operma kluba u količini od po dva primerka od dresa, trenerke, majice i šorca, za neke smešne pare - verovatno je neko nešto dobio kao poklon, pa pokušao da se okoristi od toga, i to čak ni tada nije odmah prodano, nego tek nakon mesec dana.
Sada, kod jednog dede može da se kupi sasvim solidna polo majica sa Vošinim vezenim grbom (vez na majici, odličan), plave i crvene boje, slična Firminim polo majicama. Pored toga, kod prodavaca čarapa ima i čarapa sa našim grbom, koji je sasvim lepo ispao, s obzirom na šta liče grbovi beogradskih i stranih klubova

.
To je sve što drug i ja pronadjosmo obilazeci letos grad u misiji potrage za suvenirima (drugari iz Banjaluke koji su sa nama bili, opustošili su pre toga celokupnu ponudu Firminog šopa u mrtvoj sezoni: jedan duks M veličine, dve majice L veličine i jednu žensku majicu...)