PanonskiFantom wrote:Kad napise neko kako cigani ovo kako cigani ono dodje mi da

kej wrote:Ok, imali smo Tadića i Mrđu. Slažem se da takve igrače sada nemamo. Ali, ne zaboravimo je tada igrao i indisponirani Stoika, simpatični Mitar Peković(i to na levom beku ako se ne varam) i pomenuti Stjepanović i Đurovski koji jesu umeli da zablistaju, ali jednom godišnje. Brkić je legenda kluba, ali baš protiv Austrije je napravio najveći kiks svoje karijere. Lovrić, Karan, Ađuru..
Diskutabilno je da li je taj tim bio bolji od ovog. Tu su negde. Treneri? Svaka čast Stepiju na trenerskoj karijeri, ali on je ubacivao LAKIĆA na KRILO u trenutku kad smo gubili od Zvezde..
Hoću da kažem da sam tad mislio da će nas Austrija pokidati, a ustvari su nas prošli tako što je Brka ispustio jednu laku loptu u trenutku kad su se oni već skoro pomirili sa ispadanjem. Pa još ona čista ruka u poslednjem minutu pri rezultatu 3-2, kad je komotno mogao da svira penal.
Tako nekako. Obe naše ekipe (2009. i 2012.) su najveća nepoznanica u celoj jednačini i istovremeno same sebi najveći protivnici. Naravno da je Rapid solidan i organizovan klub, sa normalnim stadionom, brojnim navijačima, publikom koja živi u društvu gde 500 dinara ili četiri evra nisu nikakav problem, ali nije to ni tim koji je nepobediv. Ipak nisu Atletiko koji je, ako se ne varam, pred sezonu kad smo igrali s njima potrošio 80 miliona evra na pojačanja; koliko se sećam, tada su za njih igrali Forlan, Aguero, Maniš, Rejes, Ujfaluši, Maksi...
Što opet nije značilo da ekipa dobro nalivena tokom "uvodnog libreta" u Porti na trenutak nije poverovala da možemo do suludih 3:0 kada je Buki zavukao gol Abijatiju!
Da se vratim na meč s Austrijom i poređenje tih ekipa. Slažem se da su Stjepanović i Đurovski bili igrači koji su mogli da bljesnu al' se na to čekalo dugo i mukotrpno (videti pod: Moreira i Škuletić). Tada smo imali
cirka jednake šanse da prođemo kao i sada, što bismo i učinili da smo imali iole organizovano odbranu. Tu bih napravio malu ispravku, prepošteni (i sa epitetom "simpatični" se apsolutno slažem!) Mitar tek kasnije se pokazao na levom beku (a bogami i kao zadnji vezni) a tu je utakmicu odigrao kao štoper u paru s Karanom i loše reagovao kod njihovog prvog gola pred sam kraj prvog poluvremena. Mislim da je levog beka u Beču izigravao Grozdanovski, u principu nije ni bitno. Kako su već citirani ovde mudriji od mene: "Ako kanimo pobjediti, ne smemo izgubiti" (ili barem primiti više golova kod kuće).
A čuveni potez s krilom Lakićem...

To je prvi i jedini put (ne računajući nekoliko protesta s "Firmom") da sam napustio jednu utakmicu Vojvodine pre njenog kraja. Kakvih smo se mi vedeta nagledali poslednjih godina...
Pazi Voša gazi!